Kako se otvara pivo…

May 19th, 2012

Komunalci

May 17th, 2012

Komunalci

Neka ilegalna,
tajna organizacija
komunalnih radnika noćas
je pohodila moj dom.
Obučeni u šljašteće
narandžaste prsluke
upali su u moju kuću
i uradili strašne stvari.
Moj televizijski prijemnik
povezali su direktno
na kanalizacionu mrežu
tako da sad kad pritisnem
on/off dugme
iz njega u mom pravcu pokulja
gomila fekalija.
Uzaludno manijački pritiskam
komande pokušavajući
da promenim kanal
ali jedini što mi uspeva je da
promenim boju fekalija
koje se izlivaju.
Panično skačem na sto
u želji da izbegnem nadolazeći
talas smrdljive mase koja je već
napunila sobu.
Hvatam se za obližnje ćebe
i uguravam ga u ekran
u nameri da zaustavim
navalu izmeta.
Posle više sati borbe
sav umazan od fekalija
uspevam da zaustavim
dotok prljavstine.
Zgađen gledam oko sebe
i pitam se šta mi je ovo trebalo.
Još dugo vremena u sobi
osećaće se volj izmeta
kao podsetnik da taj odliv
više nikad ne pokušam da
otpušim.

Guzili me…

May 15th, 2012

Sarana

May 9th, 2012

Sarana

Dok hladna jesenja kiša
curi niz leđa pravu u cipele
stojim pored sveže iskopanih raka.
Dve rupe, do pola pune vode
kao gladna, zjapeće usta
oblizuju se dok
čekaju svoj obrok.
U njih će položiti
nadu i veru,
ta dva divna stvorenja
bez kojih život
nikad više neće biti
kao pre.
Nesretnice su
prebili
silovali
osakatili
izobličili od batina.
Svaki porod koji su za života
dale brutalno su utukli
još pre nego što je pustio
prvi glas.
Poroda od kojeg smo svi
očekivali spas,
naše zaštitnike od mraka
u koji tone ovaj svet.
Sada ispred mene leže
nepomična
izmrcvarena
tela nade i vere,
koje su dale i poslednji dah života
da nas spasu
velike nesreće koja dolazi.
Kada sva zla budu izašla
iz kutije, što će biti vrlo skoro
na dnu nas neće čekati
njih dve da nam pruže ruku.
Na dnu kutije čekaće nas
samo plamteća vrata pakla.

Good Books

May 8th, 2012

Selo…

May 5th, 2012

Kud se dadnu ljudi iz ovoga sela,
kakva ih to ukleta sudba snadje,
nigde bića pravih, onih što,
nasmejani otvaraše vrata štale…

Kafana je stara zatvorena još odavno,
nigde pesme, veselja onog slatkog,
kelnera debelog i masnog,
što pod stolom , novce broji…

Belih gusaka što šorom gaču,
kera gladnoga što krade,
konja što uprezu kola,
seljaka u polju što rade…

Gde su zdanja od kamena,
spomenici kraj jezera što se stisli,
palih borca u krvavoj bici,
nestadoše u vremenu boljih misli…

Tamburice i pesme čedne,
sto srcu bol nanose lagano,
nigde djerma , ni stare česme,
kuća starih sa slamom…

Šešir koji polje broji,
brica što meko seče,
miris lavande kad odstoji,
priče u smiraj veče…

Sokaka i mladih sosa,
pesme ,igre i veselja,
tuluzine i stare vatre,
žagor dece u povečerja…

Vatri iz stare kreke,
hrane posne što se peče,
vina i kuruzni hleb,
što mirise kad zapeče…

Kud se dadnu ljudi iz ovoga sela,
kakva ih to ukleta sudba snadje,
nigde bića pravih, onih što,
nasmejani otvaraše vrata štale…

Odneše ih ptice daleko odavde,
više se vratiti neće,
mesto ostade pusto i prazno,
samo se još pokoji dud sreće…

Koktel Pasja utroba

  • pivo 100gr
  • šampon satko bogati gost 30gr
  • losion protiv peruti 70gr
  • protiv znojenja nogu 30gr
  • sredstvo za uništavanje sitne gamadi 20gr

sve to nedelju dana držati preliveno preko duvana a zatim servirati.

Pijte ga od pojave prve zvezde velikim gutljajima , posle dva pehara tog koktela čovek postaje toliko oduhovljen da mu možete prići i pola sata sa rastojanja od 1,5 metara pljuvati u njušku a da vam ništa ne kaže.

Iz novele “Moskva – Petuški”

Венеди́кт Васи́льевич Ерофе́ев-Поэма «Москва — Петушки»

NOVI HITOVI!!!

April 26th, 2012

Ljudi sa deset kora

April 26th, 2012

Ljudi sa deset kora

Oljuštiću te kao bananu
razbiću te kao oraj
oderaću te kao zeca
oguljiti kao mladi krompir
skinuti aluminijumsku foliju
odviti staniol
istrešću te iz pakovanja.
Ostrugaću sa tebe
sve profile
listinge prijatelja
naloge
logove
lajkove
hejtove
nickname-ove
rejtinge i zvezdice
i pokazaću svima
kakvo se govno
krije u sredini.